Ljeto je prokleto doba, nekako se čovjeku ne da ništa radit, pa ni pisati. Zato je i nastala ova pauza, jer eto, vruće je, igrao se nogomet, sve više maštam o godišnjem odmoru tamo dolje... Fjaka prije vremena za fjaku, nikako nije dobro.
Ovamo gore sve djeluje kao da će biti dobro ako dočekamo 21. 12. 2012. godine za smak svijeta. Šuker se dodatno zadužuje, tako da nam neće patiti unuci, nego i praunuci, tvrdeći da je to pokazatelj da smo "kul" ostatku svijeta. Rekao bi netko, kako vrijeme prolazi, sve sam uvjereniji da je "Monty Payton" zapravo dokumentarac. Nema firme koja ne prijeti otkazima, Todorićev Agrokor i dalje uništava solventnost društva, ukratko ode sve u tri fine. Razlog više da kao ozebao sunce čovjek iščekuje godišnji, hladovinu i katarzu bez upada dosadnih depresivnih dnevnih stvari. Nekako u ovom vremenu onaj dole kraj izgleda sve bolje iz ove perspektive. To je valjda ono, tek kad nešto izgubiš, makar privremeno, postane ti jasno što si imao.
Vidim da ide Festival Sedam jezera. Dobra ideja. U poplavi festivala po Hrvatskoj, od kojih su neki definitvno previše razvikani, odluka da se jedan održi na slikovitim Baćinskim jezerima definitvno je dobra. I spisak izvođača je dobar, nešto od komercijale, nešto od dobre alternative koja stremi komercijali i nešto kultnih underground grupa. Za svakoga po malo, isplatilo bi se doći. Ali ne mogu, jer je za godišnji bilo ili srpanj ili kolovoz, a već mi je postala navada da za Maraton lađa budem dole. Tako će biti i ovaj put. Stoga bi možda organizatori napravili dobar potez kada bi ova dva događaja ipak vremenski približila jedan drugome. Znam da nemaju nekih zajedničkih crta, ali ima nas koji ne možemo dolaziti na sve dole u kraj, pa eto...
Vidim i da se zakuhalo dole oko trafostanice. Moram priznati, slabo sam pratio sav taj džumbus i nemam pojma kolika je njezina šteta, a kolika dobit. Iako sam iz obitelji gdje su dvojica električara. Jedino što mi je jasno da je veći dio raje odozdola protiv toga, pa jedino mogu poručiti: ne daj te im da naprave. Već mi je puna kapa odluka nekih budža u skupim odjelima kako će se što raditi, kao da smo u najcrnijem komunizmu kao da postoji jedna klika koja donosi sve odluke, a obične ljude tko šljivi. E pa treba im malo pokazati da nije tako.
Eto, toliko za ovaj put, prevruće je za pisati više. Odoh dalje maštati o godišnjem i jednom piću navečer, kada Sunce već padne za Tatinju i Višnjicu, a maestral još puše.
