Monika se udala, ima dvoje djece, mala joj je princeza, ako ona neće biti manekenka, a ne znam tko hoće. Monika je jedno vrijeme bila moja tiha srednjoškolska patnja.
A danas, u Zagrebu, danas se češće čujem s njezinim mužem nego s njom. Daleko od toga, Goran je OK, jako se kuži u informatiku i slične stvari, koje me zanimaju, djelimo nekakav Eros prema fotografiji (on puno više nego ja), al ako ćemo iskreno, nikad njega ne bih upoznao da nije Monike. Nekadašnje tihe patnje.
Prosječni muškarac zna kako čovjek nakon nekog vremena eskivira takve osobe, zbog vlastitog zdravlja. Ali kada si stranac na nekom teritoriju, onda "svoje" prihvataš objeručke. Tako je to i u Zagrebu, ljudi iz ove doline svoje gledaju kao Svoje. Pa ću tako jako završiti u raspravama s Goranom koji je monitor bolji, jer on je ipak Monikin muž. A Monika očigledno ne griješi kad je ovako dobro izabrala. Ili ću završiti na piću sa Sanjom koju u Pločama sam možda pozdravljao. Možda.
Ali u Zagrebu je to malo drugačije, ako te vidi na nekom dekadentnom balu doći će, popit ćete piće, ona će pričati o sestri Nedi koja se probija na sceni, ti ćeš baciti riječ dvije o bratu Anti koji se nije uspio probiti na sceni, i super... Shavaćate se, kužite... Ako ništa, sutra će te na Facebooku postati novi prijatelji, a prijatelja nikada dosta.
Zagreb je uvjetovao da se uopće prvi put čujem i sa Garom, nikad se vjerojatno ne bi čuli iako radimo sličan posao. On je bio urednik u državnoj novini, ja sam bio reporter, "šljaker" u privatnoj. Ali smo obojica bila iz Ploča, pa je eto bilo normalno da se čujemo, makar kada je Garo slijedeći srce po cesti stigao do Slavonije. Nekako je to drugačije, kada si tamo daleko, svi oni tvoji odozdo nekako ti izgledaju bliže.
Evo, čujem da je mala Danijela došla raditi sličan posao kao ja. Ne znam djevojku, majke mi... Objašnjavali su mi kako bi je trebao znati, ali nema pomoći. Ne znam, pa ne znam. Ali upoznat ćemo se mi na kraju, ipak smo iz iste doline, iza istih smo se palmi dole na Rivi skrivali valjda, pa nema razloga da se ne znamo dobro...
| < « |
|---|
