A DI JE TV KODEKS?
Državna televizija ozbiljno je shvatila upozorenja o potrebi rezanja troškova. Čini se da su na HRT-u, ili barem u njegovu sportskom programu, odlučili neizdavati putne naloge za putovanja u bilo koje mjesto koje je van dosega sljemenskog odašiljača.
Jer kako drugačije shvatiti odluku o neprenošenju europskih utakmica svih ostalih hrvatskih nogometnih klubova osim Dinama?
Izgleda kao da nije dosta što nam „repka“ igra „tekme“ samo na „hrvatskom Wembey-u“ i što u drugom po veličini gradu u državi nije bila više od desetljeća. Kao da nije bilo dosta što se cijelo jedno desetljeće forsirao jedan jedini tobože nekakav svehrvatski klub za kojeg navija svaki pravi Hrvat, a svi ostali su tu da popune broj. Ne, izleda da nije bilo dosta ponižavanja ni od televizije koja bi trebala biti državna, a ne gradska. Naprotiv, kao da se samo čeka dan i izvještaj Blažička ili Ćosića kako je atomski Dinamo danas igrao protiv tovara.
Zašto npr. jedan Šibenik ne zaslužuje izravan prijenos? Zato što iz godine u godinu preživljava sa mižernim budžetom i prodajom najboljih igrača? Zato što mu nisu promjenom imena otpisani i dugovi i što se u njega ne slijevaju milijuni iz gradskog proračuna i državnih tvrtki? Zato što pobjeda na Cipru nad nedavnim sudionikom Lige prvaka nije dovoljno atraktivna koliko junačko držanje modrih protiv silovitih naleta poluamatera iz Kopra koje smo imali priliku gledati? Ili možda zato što nas Dinamovi navijači ipak najbolje promoviraju gdje god dođu?

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv Dinama. Samo tražim ravnopravnu zastupljenost i nepristrano komentiranje na javnoj i državnoj televiziji kojoj pretplatu plačaju građani iz svih djelova zemlje.
O stanju u današnjem Dinamu najbolje mogu reći građani grada Zagreba i njihovo prisutstvo na Dinamovim utakmicama. Višegodišnje prelijevanje njihovih novaca u NK „Mamičeva prčija“ nikomu normalnomu nije zanimljivo. Jednako kao što ni navijačima Hajduka nisu zanimljivi pokušaji da se taj najveći hrvatski klub pretvori u sličnu prčiju Keruma i kompanjona.
Kaže se često da je sport ogledalo društva. Ako je zaista tako, onda nije problem procijeniti kakvo je društvo u kojem kod državne televizije oni koji vlastitim radom i stvaranjem pokušavaju nešto uraditi ne mogu dobiti nikakvu pozornost dok istodobno svjetla reflektora obasjavaju one činitelje polulegalnih radnji i osebujnog prostačkog izgovora.
u suradnji sa kastela.org
| < « | » > |
|---|










