KAKO USPJETI U POLITICI (I ŽIVOTU)
Slušajući prijenos sjednice Sabora prošli tjedan, mogli smo svjedočiti na koji se način uspijeva u politici. Na manje-više sličan način, rekao bih i u životu. Naime, prilikom saborske rasprave o prijedlogu Vlade za izmjenama Zakona o trgovini kojim bi se omogućilo da trgovine rade od 0-24 sata, zastupnik HDZ-a Franjo Lucić usprotivio se zakonu braneći "sve majke koje moraju raditi nedjeljom", da bi na koncu prijedlog ipak podržao.
Pohvalna je po g. Lucića čak i sama činjenica što se kritički osvrnuo na prijedlog Vlade koju većinom čine zastupnici iz njegove stranke jer mi je jasno da za glasovanje po vlastitoj savjesti, a ne po stranačkoj stezi, u hrvatskom poimanju demokracije nema mjesta. Glasovanje protivno stranačkoj stezi ravno je veleizdaji.
Barba Luka: Čovjek ima mišljenje iza kojeg ne stoji
Da je tomu tako odmah nam je pojasnio i veteran politike na ovim prostorima, Luka Bebić. Popularni barba Luka ustvrdio je da se dogodi da čovjek ima mišljenje iza kojeg ne stoji i da je sve to manje-više fleksibilno i da nemojmo sad sitničariti.
Kada gaženje vlastita stava u korist stranačke stege sitničarenjem naziva čovjek koji je u politici prisutan toliki niz godina kroz oba sistema, onda se tu stvarno nema što nadodati. Jasan je obrazac ponašanja svima koji bi htjeli zakoračiti u tu branšu. Ne odnosi se to samo na HDZ čiji sam primjer uzeo. Odnosi se to na sve naše stranke, s tim što bih primijetio da sa veličinom stranke proporcionalno raste i stranačka stega. Na nama je hoćemo li zaista početi graditi demokraciju najprije u strankama pa potom i u državi ili ćemo priznati da smo divlji balkanski narod koji funkcionira samo pod stegom. Ja ne mislim da smo divlji nego smo samo kukavice.
Zbog toga i danas u društvu imamo prisutne mnoge karakteristike iz onog bivšeg sustava koje je naša politička elita tako uspješno prenijela. Naravno, među tim karakteristikama nema sigurnosti na radnom mjestu, nema zaštite prava radnika, nema besplatnog školstva, zdravstva, nema poštivanja neradne nedjelje, državnog praznika, nema zaštite strateških nacionalnih tvrtki, besplatnih stanova ni mnogo toga drugog što smo tako brzo odbacili.
Ima zato i dalje zabrane mišljenja vlastitom glavom, stranačke stege, stranačkih sletova, zapošljavanja po podobnosti, stvaranja kultova ličnosti i velikih postera stranačkih vođa. Toga se ne odričemo, a kako i bi kada je većina naše elite političku karijeru započela u raznim omladinskim organizacijama onoga sustava.
Dupelisci i klimoglavci
Nakon dužeg vremena punjena sustava dupeliscima i klimoglavcima javio se problem blokade sustava jer takvi nisu naučeni da donose odluke već samo da ih bespogovorno izvršavaju. Tu onda, barem u našem slučaju, ulijeću barabe.
Barabe su hrabri i snalažljivi ljudi koji su najčešće zahvaljujući dobrim vezama sa elitom u doba „kad je grmilo" stekli početni milijun za kojeg ne žele da ih se pita. Sada se kao bumerang vračaju i sustavu i eliti koja ih je stvorila. Oni se kao mesije ukazuju lakovjernom i brzo zaboravljajućem narodu nudeći rješenje koje nije unaprjeđenje već potpuno ignoriranje postojećeg i svih ostalih sustava i pravila osim onih koji samo oni po potrebi i trenutku donesu.
To je naša realnost i naša ostavština budućim generacijama. Zato nas ne treba čuditi što je jednom dijelu mladih na prvom mjestu upisati se u političku stranku pa tek potom u školu jer znaju što zapravo donosi radno mjesto. Onaj drugi dio pak odabire nasilje kao rješavanje svih životnih problema i kompleksa. Makar to već bile i djevojčice u osnovnoj školi. Onaj treći dio ionako je već sit svega i gleda što prije i što dalje pobjeći od svega skupa. Biraj, Australija, Kanada....ovdje za njih trenutno ne postoji nikakva nada. Možemo li to ispraviti? Mislim da još uvijek možemo! Samo ako za to budemo zaista imali volje i hrabrosti.
Autor: Sizif
| » > |
|---|
