OLUJA UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT?!?
Dugo iščekivana presuda hrvatskim generalima u Haagu nije izrečena onako kako smo se svi danima nadali. Upravo suprotno, čini se da se čak ni najveći pesimisti nisu nadali ovako drastičnim kaznama, površnoj argumentaciji i prihvaćanju teze o Oluji kao udruženom zločinačkom pothvatu.
Da je u Oluji bilo zločina to nitko ne spori, jednako kao što nije sporno ni to da su se ti zločini trebali i trebaju procesuirati. No, cijelu akciju proglasiti zločinačkom pljuvačka je u lice pravdi i pravu hrvatskog naroda na obranu vlastitih života i teritorija.
Proglasiti Oluju udruženim zločinačkim pothvatom, a da istu karakterizaciju nije dobila organizirana agresija Srbije na Hrvatsku i BiH ponovni je pucanj u svaku žrtvu srpske agresije. Srebrenica, Ovčara i Škabrnja za Haški sud nisu bili udruženi zločinački pothvati. Sravnjivanje Vukovara sa zemljom nije bila prekomjerna uporaba topništva. Ne, jer valjda ja kao Hrvat vrijedim manje od nekog Engleza ili Nizozemca.
Ante Gotovina dobio je 24 godine zatvora jer nije spriječio i sankcionirao zločine u Oluji iako postoje i video zapisi na kojima upravo on apelira na red, na dostojanstveno ponašanje hrvatskih vojnika i na sprječavanje pljački. Nasuprot njemu, Veselin Šljivančanin dobio je 5 godina za organiziranje pokolja hrvatskih ranjenika na Ovčari. Biljana Plavšić, jedna od glavnih organizatorica etničkog čišćenja u BiH, danas uživa na slobodi, a Goran Hadžić i Ratko Mladić ni do danas nisu uhićeni.
Osobito zanimljiva je činjenica da su se i Ovčara i Srebrenica dogodile upravo pred očima međunarodnih snaga koje su trebale jamčiti sigurnost i poštivanje ljudskih prava. Možemo onda postaviti pitanje je li zapravo istinski zločinački pothvat dopuštanje pokolja i genocida nad nesrpskim stanovništvom iako su se događali pred očima onih koji nam danas sude. Je li ova presuda zapravo svojevrsno pranje ruku od odgovornosti u tim zločinima i još jedan pokušaj u izjednačavanju agresora i žrtve?
Obol haškoj optužnici svakako su dali i lešinari iz hrvatskog naroda koji su pljačkom i paležom okaljali akciju Oluja, sve hrvatske branitelje i nas kao narod. Naravno da su takvo što u Srbiji i dijelu međunarodne zajednice jedva dočekali kako bi nas prikazali u jednakom svjetlu kao i pljačkaše hrvatskih gradova i sela. Za takve mi je zaista žao što nisu procesuirani.
Ipak, posebno mjesto odgovornosti zauzima hrvatska politika. Presuda je i rezultat nikakvog rada hrvatske diplomacije i podaničkog mentaliteta. Umjesto izgradnji države i državne politike, naši su se političari, osobito oni vladajući, prije svega posvetili pljački vlastita naroda. Sve međunarodne zahtjeve i probleme rješavali su linijom manjeg otpora i popuštanjem. Tek sada, nakon donošenja presude, čujemo pozive na jači politički angažman oko generala. Pa, gospodo, kasnite! Kasnite dvadeset godina.
Ova presuda je politička i ovaj sud je politički, a upravo je to ono što me najviše brine jer nemam povjerenja u hrvatsku diplomaciju. Nemam povjerenja ni u njenu stručnost, a pogotovo u hrabrost. Godinama se u politici guraju naprijed poslušni i odani, a ne oni koji misle svojom glavom. Takvi možda i dalje mogu ovom narodu prodavati maglu, ali čim prijeđu granicu oni su samo klimoglavci.
Kad se sve ovo zbroji, izgleda da hrvatski generali drugačiju presudu nisu mogli ni očekivati. Sa udruženim zločinačkim pothvatom malih lešinara željnih srpskog traktora, nesposobnih i lakomih hrvatskih političara i izjednačavanjem krivice od strane međunarodne zajednice, zaista nisu imali šanse.
Sizif
| < « | » > |
|---|
