POČELA RASPRODAJA OTOKA
Ne tako davno pisao sam o prodaji otoka kao mogućem rješenju za nagomilane dugove naše države. Već su zabilježeni slučajevi prodaje manjih otoka u privatnom vlasništvu inozemnim investitorima, a sada se po prvi puta i država uključila u tu priču i to baš za spomenute Brijune.
U medijima smo mogli saznati da Vlada najozbiljnije razmišlja o davanju u dugoročnu koncesiju tog otočja.
Naime, Hrvatska sve teže uspijeva vračati kredite, točnije, stara dugovanja krpa novima uvaljujući se u sve dublje dužničko ropstvo. Kako nam gospodarstvo skoro i ne postoji, sredstva možemo namaknuti samo daljnjom rasprodajom obiteljskog srebra.
Problem je što nam je nakon rasprodaje banaka, INA-e i HT-a, malo toga vrijednoga ostalo za prodati. Realno, u ovom trenutku možemo birati između prodaje otoka ili prodaje voda, šuma i HEP-a. U ovom izboru osobno podržavam vladino stajalište i ako moram birati onda biram prodaju otoka.
Možda se mnogi neće sa mnom složiti ali smatram da su navedene tvrtke mnogo više nositelji suvremenog suvereniteta jedne zemlje čak nego li i dio teritorija. Potvrdu za to najbolje možemo vidjeti danas kada u prodanim firmama i bankama nema ni trunka društvene odgovornosti.
Naprotiv, upravo su nam izgubljeni bankarski, komunikacijski i energetski sektori, danas najveći ograničavajući faktori. Osim nesposobnih političara, naravno.
Kako sam rekao, slažem se sa ovakvom odlukom Vlade i valjda bih je za to trebao i pohvaliti. No, kako pohvaliti nekog čija je upravo politika i način vladanja dovela sve nas pred ovakvu odluku?
Nekog tko je u samo dva desetljeća uspio toliko zadužiti i upropastiti zemlju da danas razmišljamo o prodaji teritorija? Nekog tko ni nakon eventualne prodaje i krpanja financijskih rupa ne daje garancije za promjenu načina vladanja? Odgovor je nikako! Nikako ne mogu biti sretan što nam je Vlada pored onog većeg ponudila i manji bazen govana.
Svejedno sam u govnima, bili oni do pasa ili do brade. Zajedno sa svima vama.
Ali, kada bolje razmislim i ne bi se trebali previše buniti jer smo uvelike pridonijeli današnjoj situaciji. Malo je koji narod pokazao toliko političke neodgovornosti i gluposti kao naš posljednjih godina. A glupost, kao glupost, niti jedna nije besplatna i svaka dolazi na naplatu. S kamatama, baš poput rata kredita.
Možda nam ova situacija i pomogne da na svim budućim izborima razmišljamo i ne padamo na uvijek iste baketine lažnog domoljublja. Možda se naučimo odgovornosti i shvatimo da je stručna podobnost puno važnije od one partijske.
Do tada se veselo brčkajmo u vlastitim govnima jer smo ih sami i stvorili. Mi i oni koje smo birali. Dobro smo i prošli!
Sizif
| < « | » > |
|---|
