KAKVU SMO HRVATSKU DOBILI?
Na referendum o hrvatskoj samostalnosti izašlo je 84 posto birača. Pitanje je bilo samo jedno: želite li samostalnu i suverenu Hrvatsku?
Čak 95 posto birača odgovorilo je potvrdno. Bili su to glasovi svih današnjih socijalnih i političkih kategorija. I bogatijih i siromašnijih. I radnika i profesora. I „lijevih" i „desnih".
Svi su oni toliko željeli Hrvatsku da nisu razmišljali je li trebalo stajati još jedno pitanje, ono, kakvu Hrvatsku želimo.
Danas vidimo da je trebalo stajati i da ova Hrvatska za najveći broj njenih građana nije ono o čemu su sanjali.
Slika prva: Ustavni suci, pravosudna krema našeg društva, raspisali su ovih dana natječaj za kupnju stolarije u vrijednosti čak 5 milijuna kuna. Ne, nisu oni, kako ste vjerojatno pomislili, na taj način željeli pomoći posrnuloj domaćoj drvnoj industriji. Ustavni su se suci odlučili za skupocjenu ebanovinu, ekskluzivne talijanske marke, čiji je uvoznik poznati bivši saborski zastupnik HSS-a. Samo zahvaljujući novinarima koji su otkrili i objavili natječaj u medijima, za sada se odustalo od takve narudžbe.
U isto vrijeme građane se poziva na štednju, smanjuju se prava zdravstvene zaštite i hvali se uštedama na aromatiziranoj vodi.
Slika druga: Na prijedlog oporbe, u Saboru se raspravljalo o izmjena Zakona o sportu. Oporba je predložila obvezno preoblikovanje profesionalnih športskih klubova u dionička društva čime se željelo uvesti reda u sustav financiranja profesionalnog športa, uređivanjem poreza na transfere te ravnopravnijom raspodjelom javnih sredstava. Jasno, prvenstveno se ovim promjenama ciljalo na NK Dinamo i činjenicu da na zarađene milijune eura na transferima nije plaćena niti jedna kuna poreza. Nasuprot oporbi, vladajući su energično stali u obranu NK Dinama (čitaj Zdravka Mamića) i optužili oporbu za pokušaj gašenja hrvatskog sporta.
Nije mi jasno zbog čega vladajući tako gorljivo brane i opravdavaju bogaćenje Zdravka Mamića dok u isto vrijeme nemaju sluha za radnike Dalmacijavina, Uzora ili Jadrankamena. Nije logično da se za profesionalni šport izdvajaju enormni novci, dok nema novca za gradnju novih vrtića i škola. Zašto Hajduk kao dioničko društvo mora, a Dinamo ne mora plaćati porez? Ako sam navijač nekog kluba onda ću svom klubu pomoći na način da ću kupiti dionicu, kupiti pretplatu ili dres. Ali ja to želim svjesno uraditi, a ne da se novci od mog poreza na silu uzimaju i trpaju u džepove raznim Mamićima i onima koje on poslije donira i tako im vraća uslugu.
Slika treća: Hrvatskom čovjeku nije dopušteno prosvjedovati na Markovom trgu, nije mu dopušteno izraziti svoje nezadovoljstvo i neslaganje sa vlašću. Nije to dopušteno niti jednom hrvatskom čovjeku pa ni onima koji su omogućili postojanje Hrvatske, hrvatskim braniteljima. I dok branitelji ne smiju prosvjedovati na Markovom trgu, u zgradama Sabora i Vlade neometano šeću i oni pripadnici današnje vladajuće koalicije koji su nekada izvještavali kako je palo i posljednje ustaško uporište, vukovarska bolnica.
U slobodnoj i demokratskoj zemlji mora se čuti glas njenih građana. Nikada nisam niti ću zagovarati nasilne prosvjede jer su suludi. Na sreću, narod za sada još uvijek ne podupire samozvane vođe revolucije željne slave i marginalne političke skupine u rušilačkim pohodima. No vladajući moraju shvatiti da narod ima pravo prosvjedovati i da se njihovi zahtjevi moraju poslušati ma kakvi oni po Vladu bili. Prišivati oporbi nekakvu odgovornost za nerede nije odlika odgovorne vlasti i vraća nas u neka davna vremena. Daljnjim ignoriranjem nezadovoljstvo će se samo radikalizirati. Radikalno nezadovoljstvo pak donosi radikalne metode i radikalne odluke koje su rijetko kada donijele išta dobra.
Sizif
| < « | » > |
|---|
