NAJLJEPŠE SU STVARI, SREĆOM, BESPLATNE
Bliži se Božić, za većinu nas poseban dio godine. Kaže se da je ovo i vrijeme darivanja. No, što kupiti, što pokloniti našim najdražima? Što im najviše treba?
Odgovor sam, naravno, pokušao pronaći u najbližem shoping centru. I dobio sam ga. Dobio sam ga od jedne starije gospođe, prodavačice. Kaže, najviše nam treba vremena i ljubavi! Pomislih, iskusna prodavačica valjda zna što je tražena i ekskluzivna roba, iako bi meni bilo jednostavnije da mi je pokazala neki artikl. Platiš i gotovo.
Zato, čini mi se kako nas ova svakodnevnica jednostavno melje i proždire. U trci za osnovnim materijalnim potrebama kao da smo zaboravili na potrebu za onim duhovnim. Kao da više nemamo vremena za Boga i čovjeka.
Znam, nije danas nikomu lako. Ni onima što rade, a još više onima što ne rade. No ipak, život je samo jedan i vrijedi li ga potratiti samo na ono materijalno. A vrijeme nam svima brzo ide, prebrzo. I što ćemo od svega toga ponijeti sa sobom?
Uostalom, osvrnimo se i pogledajmo koliko smo toga materijalnog uspjeli ostvariti od svega onoga što smo htjeli. Vjerujem da nismo previše. A koliko puta zbog toga nismo imali vremena za riječ, dvije sa suprugom, djetetom, susjedom, sa samim sobom, sa Bogom? Je li vrijedilo te žrtve?
Ovaj nas sustav zaista melje. Nekada smo imali sustav koji je Boga negirao. Ovaj danas ga ne negira, on ga ignorira. Ignorira i Boga i čovjeka.
Pogledajmo samo ove naše uspješne i visokopozicionirane ljude, moćnike, kako ih volimo zvati. Da, imaju sve. No, čine li vam se oni zaista sretnima? Meni ne. Izgleda da nečeg ipak fali. Fali ponos, fali onaj istinski ugled. Zaludu sve ukradene tvornice, zaludu svi položaji kada nemaš ugleda. Kada ti, dok si gore, iz straha i želje da se o tebe ogrebe kliče svjetina, a ti znaš da će te ta ista svjetina gaziti kada budeš dolje. Zaludu sve kada se tako teško umiti ispred ogledala.
Čemu sve vile i jahte, svi robovi koji za tebe rade kada ljubav trebaš kupiti. Kada kupiti možeš sve što vidiš, a tebi nikad nije dosta i poput narkomana uvijek trebaš još? A duša uza sve to ostaje prazna. Čemu sve kada te ne vole zbog tebe?!
Istodobno, kraj tebe neki drugačiji ljudi, tihi i skromni. Nemaju baš previše, a opet tako sretni i ispunjeni. Ljudi koji zbog sebe nikada neće gaziti druge, a sve će im se opet nekako poklopiti. Ljudi koji neće uvijek biti uz one velike i moćne, uz one na vlasti i gaziti one nemoćne. Ljudi koji imaju ponos i ugled, koji imaju svoje ja i dižu glas protiv nepravde.
Svatko od nas u sebi može pronaći i takvog čovjeka, treba ga samo potražiti. Što prije to bolje, jer će nam se isplatiti. Pogledajmo samo oko sebe sudbine raznih ljudi i brzo ćemo shvatiti da proživiti ovaj život pošteno i činiti dobro nije samo pitanje vjere i morala, nego prije svega pitanje zdravog razuma.
Sretan Vam i blagoslovljen Božić!
Sizif
| < « | » > |
|---|
