Je li 8 mladih mrtvo zbog kletve?
Rogotin, malo mjesto na ušću Neretve, zavijeno je u crno. Nedavna pogibija mladog policajca Josipa Glamuzine potresla je to naselje, koje posljednjih godina oplakuje brojne žrtve prometnih nesreća.
Uglavnom su to mladi ljudi stradali za upravljačem automobila, ali zla kob pogađa i starije osobe. Zinka Glamuzina (60) u veljači je tako nastradala ispred svoje kuće.
U trenutku kada je na nju naletio automobil u ruci je držala svoga unuka, koji je, na svu sreću, prošao bez ozljeda. Na žalost, u rogotinskom naselju Mostina devet obitelji je u dubokoj žalosti za tragično poginulima. Što je uzrok tragedija koje su zaredale u ovom naselju, teško je reći.
Brzina, višak adrenalina, loša sudbina ili pak nekakvo prokletstvo? A čak je devet osoba poginulo u posljednjih šesnaest godina. Prvi slučaj pogibije u prometnoj nesreći dogodio se daleke 13. svibnja 1995. godine, a istog je datuma ove godine stradao i policijski vježbenik Josip Glamuzina.
Još je nekoliko crnih brojki koje danju i noću more stanovnike Mostina. Zatvorili su se u svoje kuće i žive sa svojom tugom. Tako nam kažu da je nekoliko mladića poginulo u dvadeset i trećoj godini, a ne može se zanemariti ni petak 13, dan kada je smrtno stradao Josip. Neki su skloni vjerovanju da su u pitanju više natprirodne sile ili crna magija, no oni o tome ne žele javno govoriti. Tek odmahuju rukom i vrte glavom. Strah se uvukao među ljude, a stanovnici Mostina se pitaju tko je sljedeći na redu. Misle da je to djelo sotone, koja prijeti njihovim životima.
- A kako drukčije nego djelom sotone protumačiti pogibiju devet osoba, naših susjeda, prijatelja i rođaka - govori Ante Glamuzina Lamza.
- Sve su to bili dobri dečki, bez ikakvih poroka. Na žalost, svi su tragično okončali svoje mlade živote - kazuje nam Ante dok mu suze naviru na oči i sjećanja na sina, hrvatskog branitelja, koji je od udara struje stradao na željezničkom kolodvoru u Pločama 1997. godine. I on je imao dvadeset tri godine kao i Josip, kaže Ante koji je utjehu našao u vjeri i molitvi. A vjera i molitva su jedino što je preostalo ucviljenim roditeljima koji su prerano izgubili svoju djecu.
Stoga su izgradili zavjetnu kapelicu posvećenu Mariji Pomoćnici da ih čuva od svakoga zla. Uredili su i igralište i bućalište u spomen na sve tragično poginule na kojem su ispisali poruku "Njih mrtvih mi smo živi spomenik".
- Mi smo vjernici, katolici. Klečimo i molimo se pred ovom kapelicom da dobro pobijedi sotonu - kaže nam Ante Glamuzina.
- Tragedije se događaju u cijelom svijetu, ali ovoliko tragedija na ovako malo prostora, i sve jedna za drugom - užas - govori Antina supruga Dunja Glamuzina dok joj naviru sjećanja na sina i ostale susjede i rođake kojih više nema.
– Živimo i pitamo se tko je sljedeći na redu. Tu je neka viša sila s kojom se mi sami, bez pomoći Crkve i svećenika, ne možemo boriti - dodaje Ante. Stoga će njih nekoliko ići kod splitsko-makarskog nadbiskupa, mons. Marina Barišića. Vjeruju, kaže Ante, kako bi molitva i odrješenje za pokojne ispred kapelice, pa čak i neki oblik egzorcizma, mogli vratiti mir u ovo napaćeno naselje.
Ante Glamuzina
STANISLAV SOLDO/SD
SNIMIO DENIS JERKOVIĆ/CROPIX
| < « | » > |
|---|
