Piše: Ana Musa
Sav čemer i jad novoga doba i moderne tehnologije ogoljen je do srži u ova zadnja dva dana. Priroda je pokazala svoju moć, a ljudi su vidjeli kako su «maleni pod zvijezdama» (Opomena A.B.Šimića) i nemoćni pred snagom prirode.
4. i 5. veljače 2012. godine ostat će zasigurno upisani u povijesti ovoga kraja kao katastrofični dani. Očekivali smo nevolje, ali ne ovolike! Kada su se jučer, 4. veljače zbog olujnog nevremena i snijega srušili dalekovodni stupovi na dalekovodu Opuzen - Ploče, ostali smo bez struje mi u Pločama, Komin, Rogotin, (za Opuzen i Staševicu ne znam, ali vjerujem da su i oni), pa sve tamo do Drvenika, dijela Hvara i dijela Pelješca.
Potpuno nespremni za dvodnevni nestanak struje, bez grijanja, ljudi su se snalazili kako je tko mogao i znao. A bilo je teško! Ne rade telefoni, uz prazne baterije mobitela i nedostatka signala, ostali smo bez ikakve komunikacije. Tko još ima radio na baterije? Malo tko, a tako bi nam dobro došle vijesti, jer nemamo pojma što se događa oko nas. Nema kruha, trgovine su uglavnom zatvorene, nema novina, nema novca jer ne rade bankomati. Mogu misliti kako je teško obiteljima sa malenom dječicom i bolesnicima po ovoj strašnoj hladnoći. A sipalo je jučer neprestano, ne znam otkud toliko pahuljica iznad naše doline. Bože, što će biti s mandarinama, maslinama, vinogradima....? Mislim da im nema spasa, baš kao ni svim srušenim plastenicima. Tužno je vidjeti naše palme na rivi. Moja mlada maslina pod prozorom ljubi snijeg, potpuno se skršila pod njim!
Priča susjed kako je jučer, dok je snijeg onako ludo vijao, sreo drugoga susjeda kako polagano bira gdje će zakoračiti. Pita ga kuda će po tome nevremenu, a on mu odgovori: «Iđem malo prošetat po snigu, smrza sam se doma!» I danas sam čula slične priče: izlazilo se vani, bez obzira na onako nevrijeme, jer je u kući bilo jednostavno nemoguće hladno. A dan dug, i noć duga – nikada toliko kao jučer i noćas. Danas, 5. veljače, u nedjelju osvanuo je prekrasan, sunčan dan, pa iako je bilo čak hladnije nego juče, opet je sve izgledalo ljepše i lakše. Susjedi su se sakupili u ulici, čiste se auti i staze od onih silnih naslaga snijega. No, svejedno se smrzavamo! Ima i jedna dobra stvar u cijeloj ovoj nevolji. Davno zaboravljen običaj druženja prijatelja i susjeda u ova je dva dana ponovo oživio. Oni koji imaju sreće (i pameti) pa lože na drva i ugljen doma su pozivali one koji to nemaju. Uz pucketanje vatre piju se opet zajedničke kave, ljudi pomažu jedni drugima.
Sada je lakše, struja je nekima došla oko 17 sati, a nama u drugome dijelu grada oko 18,30. No, kažu da Komin, Rogotin, Banja i Šarić Struga još uvijek nemaju struje. A ni nama u Pločama nije dugoročna. Ovo je, navodno, samo privremeno rješenje, i od naše potrošnje ovisi dokle ćemo i to imati. Ako pretjeramo, opet ćemo se smrzavati. U svakom slučaju, treba napuniti mobitele, kupiti brašna (za uštipke na plinu), dignuti nešto novca i uživati u svakome toplom trenutku. Kažu, čeka nas repriza smrzavanja, i to vrlo brzo, možda već i sutra.
Za praktične informacije o putevima i prohodnosti otiđite na blog MATIJEVIĆI, Ante Šprlje koji ga uređuje ima uvijek nove, točne, vrijedne i važne informacije za sve.
lijepa-nasa.bloger.hr
| < « | » > |
|---|
