Uobičajeno je da se pri zapošljavanju kao najvažnija iskaznica vrednuje pripadnost podobnoj stranci. I uzalud je netko super obrazovan, vrijedan, pošten i član ove lokalne zajednice, ako nema stranačku podobnost, ništa od posla. No, kakva su vremena došla, i od onih podobnih imaju podobniji, a to su oni za koje urgiraju glavata gospoda iz Zagreba.
Pa tako sada nije važno jesu li ti mama, tata, brat ili ti sam u podobnoj stranci, važno je imaš li za prijatelja ili poznanika nekoga od onih «gore». Ta činjenica je presudna. Sve se odvija bez dokaza, onako skriveno, znate kako to već ide: kumine kume kuma ima muža koji nije baš iz našega kraja, ali je fora u Zagrebu, pa …………
Ovih su se dana u Dječji vrtić u Pločama primale u radni odnos dvije tete, navodno, na neodređeno vrijeme. Interesenata je, naravno, bilo više od upražnjenih mjesta.
Među kandidatima su i dvije mlade osobe iz Ploča, sa svim traženim kvalifikacijama. Obje kandidatkinje su kćeri prosvjetnih radnika iz osnovne i srednje škole u Pločama. Jednoj je otac 40 godina profesor u srednjoj školi, i autor je više stručnih udžbenika za hrvatske srednjoškolce iz jednoga od najtežih predmeta, a drugoj su i otac i majka i braća prosvjetari, jedan je čak doktor znanosti i predaje na fakultetu u Zagrebu.
Ona osim tražene, ima i diplomu Waldorfske škole čiji je cilj omogućiti svakom djetetu da unaprijedi i razvije svoje prirodne kapacitete u najvećoj mogućoj mjeri, pri čemu se posebna pažnja pridaje razvoju unutarnje motivacije te poštivanju rada drugih. To su vrlo važne vještine za rad sa malenima. Normalno je bilo da ove dvije kvalificirane mlade dame dobiju posao u svome gradu. Normalno zato što su djeca ovoga grada, što obje imaju završen traženi fakultet, i zato što su djeca prosvjetara.
Ali kod nas ništa nije normalno! Uz jednu kandidatkinju koja je, navodno, sa područja Grada Ploča, drugo radno mjesto popunjeno je osobom iz druge općine sa područja Grada Metkovića. Ma divota jedna – carinu su nam popunili ljudima iz okolnih mjesta, ali svi koji se prijavljuju u carinu ispunjavaju uvjete za još mnoga radna mjesta vezana uz pravo i ekonomiju. A odgojiteljice mogu raditi samo kao odgojiteljice, i samo u vrtiću. One koje su sada primljene sigurno do kraja radnoga vijeka neće mijenjati radno mjesto, mogu jedino, eventualno, promijeniti mjesto boravka pa doseliti u Ploče.
A što će ove dvije mlade žene, djeca prosvjetnih radnika. Mislite li da će im posao dati netko iz Metkovića, Vrgorca, Makarske? Za njih nitko ne intervenira, njih se ignorira, one su nevidljive baš kao i njihovi roditelji koji su cijeli svoj radni vijek sa puno ljubavi učili tuđu djecu.
Nažalost i onu koja su sada odrasli ljudi i kao članovi Odbora vrtića diplome i sudbinu njihove djece bezdušno su bacili «ad acta»! U koš!
lijepa-nasa.bloger.hr
| < « | » > |
|---|
