Biće da ovo vrijeme utječe na mene i više nego sam mislio pa ću nastaviti u istom pesimističnom tonu. Rekao bih apatičnom. A nema goreg osjećaja od tog.
Jer, apatija (grč. apatheia, neosjetljivost) psihičko je stanje bezvoljnosti, potištenosti, ravnodušnosti, gubitka čuvstvenosti i afekta. To je bolesno stanje kod kojega vanjski događaji ne pobuđuju nikakvo subjektivno doživljavanje, piše wikipedia.
Kad postaneš ravnodušan i beznadan za sve oko sebe, a kad imaš 31 godinu, znači da je stanje alarmantno. Ne može me tješiti činjenica da je i većina grada u takvom apatičnom raspoloženju.
To zaključujem po masi komentara sa lokalnih blogova i stranica gdje se doslovno može opipati to teško stanje pločanskog uma i duše.
Ljudi su beskrajno razočarani i beznadni. Mrva nade koja se pojavila ovoga proljeća, gotovo da je iščezla.
Naprotiv, ta mrva stoji pred ogromnom gromadom razočaranja. Može li se ovo stanje pripisati vremenu kad se loše stvari čine gorima, dalo bi se razglabati.
Sigurno ima nešto istine u tome. Nešto.
Ostatak je ipak produkt ljudskog nemara ili ako hoćete nesposobnosti. Očekivanja su bila velika i ona se ne ispunjavaju kako bi svi mi to željeli.
Gledajuću slike sa bloga Lijepa naša samo se još više probudi to apatično raspoloženje. Od nekad perspektivnog grada postali smo grad duhova. Sablasno izgledaju tvorničke hale nekadašnjih gradskih ponosa. Nestvarno se čini da se je tu nekada boravilo, družilo, proizvodilo.
Proizvodilo, to je pojam koji je gotovo nestao u pločanskom riječniku.
Plobest, Tehnokristal, Kartonplast, Dalmacija... nastavite niz.
Izvor je još na čekanju. O najavljenoj sjednici još nemam informacija. Hoće li je uopće biti, ne znam. Ne žuri nam se izgleda. Kao da tu rade neki drugi ljudi u nekom drugom gradu. A ne naši sugrađani. Supatnici, rekao bih.
Tračak nade mi se pojavio ove subote kada sam na rivi vidio skupinu srednjoškolaca u jednoj prekrasnoj i hvalevrijednoj akciji. Nadam se da je ta mladost shvatila da im nitko neće pomoći ako si sami ne pomognu. Ja sam to na žalost davno shvatio. Mislio sam da bar oni neće trebati. U moru promjena bar je nešto nepromjenjivo - nebriga za mlade i njihove potrebe.
| < « | » > |
|---|
