Jelka Krilić došla je u Baćinu 1961. godine i sa svojim suprugom Ivicom zasnovala obitelj. Osim ljubavi i prekrasnih Baćinskih jezera, Jelku se dojmila životna energija toga malog mjesta pokraj Ploča, pa tvrdi da je „nekada bilo puno ljudi“.
Sada je to područje opustjelo, od karcinoma je umrlo 20 ljudi, među njima i Jelkin suprug Ivica, u 54-oj godini života. Mještani Baćine sumnjali su u trafostanicu 10/04 KV, jer je smrt pogodila ljude u krugu od stotinjak metara od trafostanice, dok se s druge strane Baćinskih jezera, na udaljenosti od tristotinjak metara, lokalno stanovništvo ne može sjetiti da je netko stradao od neke vrste karcinoma. Sumnje su pojačane nakon spoznaje da je ista sudbina pokosila i ljude u Bolu na Braču, gdje je izgrađena trafostanica iste snage, koja je čak, za razliku od baćinske, obložena kamenom.
Jelka tvrdi kako im, nakon najnovijih događaja, nije svejedno živjeti u blizini toga objekta, a posebno se to odnosi na muškarce, koji su uglavnom stradali.
„HEP mora razmisliti o mogućnosti rekonstrukcije svih starih trafostanica, koje su građene bez ikakve zaštite. Vjerujem da bi se do sličnih podataka o oboljelima i umrlima došlo kada bi se krenulo u istraživanje okoliša i ostalih trafostanica na ovome području“, rekao je Zdravko Srzentić, dopredsjednik udruge „Građani za grad Ploče“.
Ta udruga je u rekordnome vremenu prikupila oko dvije tisuće potpisa i zahtijeva hitno izmještanje trafostanice 110/20 kV i pripadajućih dalekovoda s lokacije u blizini stambenih zgrada na prije predviđenu lokaciju između groblja Laniština i Jadranske magistrale. Iako svjetski standardi na ovome području nisu dovoljno definirani i znanje je još uvijek nedostatno, Stjepan Marčelja, biofizičar s splitskoga Prirodno-matematičkog fakulteta i dopisni profesor na australskom nacionalnom Sveučilištu u Canberri i suradnik na nekim američkim sveučilištima, ukazao je na studiju utjecaja visokonaponskih linija na slučajeve raka u djece, koja je objavljena 2005. u British Medical Journal, a obuhvatila je 29081 djece oboljele od raka. Nađeno je da je kod djece koja žive do 200 metara daleko od dalekovoda broj slučajeva leukemije povećan čak za 70 posto, dok za druge vrste raka nije bilo statistički značajne razlike.
Poteškoća u toj studiji je što samo daljina od dalekovoda ne indicira dovoljno vjerno intezitet magnetskog polja u kući, jer to ovisi i o opterećenju i o drugim varijablama. Ipak, Stjepan Marčelja naglašava da se državni standardi za neke tehnološke, kemijske ili radioaktivne opasnosti često tijekom godina umanjuju, kada se otkrije da su mala izlaganja, koja su do tada smatrana bezopasnima, značajna u uvjetima dugotrajnoga izlaganja, pa poručuje da je u uvjetima nepotpunoga znanja uvijek bolje griješiti na strani sigurnosti i kloniti se blizine trafostanica i dalekovoda.
rogotin.hr
