Kolumne - (n)i lijevo, (n)i desno

Samo vi mirno spavajte

Utorak, 04 Svibanj 2010 22:02

Ocjena: / 10
LošeOdlično 

Tekst o Mariju Paviću,  mladom  izvrsnom  čovjeku izazvao je šezdeset različitih komentara. Netko je mudro primijetio da se u komentarima nitko ne osvrće na  njegove prave vrijednosti – poznavanje raznih jezika, borbeni duh i zlatne medalje za karate, kako je dospio do deset najboljih tinejdžera Hrvatske, što će studirati – sve je to nevažno, važan je folk.

Kako ovim silnim kritizerima dati do znanja da  stave sebe pred sebe, da spoznaju svoje grijehe, često sigurno puno veće nego ih pripisuju ovome momku? Farizeji svih vremena stoljećima imaju uvijek jedno mjerilo za sebe, a drugo za sve ostale. Drugima prigovaraju i govore, a ništa ne čine da nam svima bude bolje. No, reče Isus rulji koja htjede kamenovati bludnicu: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen!» (Iv 8,7). I nitko ga nije bacio, svi su se razišli!

Pitanje folka (koji mi je totalno bljak!) kao da je za nas  životno pitanje, a prave se stvari ne vide.
Sigurna sam da Mario nije mislio na naš grad kao običnu rupu, jer grad je lijep, to je činjenica, ali život u njemu mladima sliči zrakopraznom prostoru gdje nema nikakvih sadržaja, kao da su u običnoj rupi.

Grad doduše odvaja velika sredstva za šport, za klubove i ostale potrebe u športu, i za Dom športova, čak 1.508.500 kuna, pa tko se športom bavi – eto mu zanimacije.

No, prema znanstveno provedenim ispitivanjima, ni  u idealnim uvjetima športom se ne bavi više od dvije petine mladih. Što rade one preostale tri petine!
Naši susjedi imaju izvrsnu riječ: «gluvariti», kojom opisuju one koji ništa ne rade, ili se vucaraju okolo i gube vrijeme uludo.

Što mogu raditi. Ako se u proračunu (u dijelu tekućih izdavanja za 2010. godinu) za usluge zbrinjavanja životinja bez nadzora  izdvaja 50.000 kuna, a za školstvo 2.000 kuna (dvije tisuće), onda se nema što reći.

Volim životinje, obožavam ih, ali su mi djeca ipak puno draža i važnija. A u ovome gradu kao da nitko nema ni djece, ni mladih. Jer da grad odvaja za mlade, odnosno za školu, što nije zakonska obveza, ali nije ni drugim gradovima, a mnogi ipak daju  po sto, dvjesto tisuća školstvu, mladi bi imali puno više mogućnosti za dodatne aktivnosti kroz  izborne i izvannastavne aktivnosti, ako im se ne pruža ništa više u gradu. Nisu drugi gradovi (osim Zagreba i nekih u Istri) ništa bogatiji ni siromašniji od nas, samo drugačije raspoređuju sredstva, i imaju drugačije prioritete.

Ma čak je i udruga antifašista (neka mi oproste  zbog usporedbe) dobila više od školstva – 3.000 kuna, što je također mizerija, ali ipak je više. Na kraju balade, to je tipično pločanski – prostor za djelovanje su dobili čak i časni umirovljenici, i neka su, svaka čast, ali klinci i mladi iz Lijepe naše nisu. Kome trebaju mladi, je l' tako?

Ne bih ovdje o programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, ali tko ima vremena i živaca, neka malo pogleda  proračun Grada Ploča za 2010. godinu, osobito program izgradnje  nerazvrstanih cesta. Tu se vidi koliko se drži do grada u kojemu su jedina radna mjesta u ovome dijelu Neretve.

Ugodan san vam želim, samo vi mirno spavajte!

< «   » >
  Discuss this item on the forums (0 replies).