Veliki je grijeh raskopati mirno ljudsko pristanište, koje se ne sagradi preko noći, već ga grade kroz duga ljeta muka i brige, suze i znoj.» (A. Šenoa, Prosjak Luka).
Svima su nam dom i obitelj najvažniji u životu, i kada nam netko dirne te svetinje, uvijek reagiramo.
Radi teške situacije oko svoga doma, i zbog opasnosti za dvanaest članova obitelji, pogotovo četvoro djece, javio nam se Željko Kujundžić , sa adresom: Plina Jezero 11, Ploče. On i supruga Anja očajni su što nema ama baš nikoga tko bi ih saslušao i pomogao im.
Njihov dom nalazi se u zelenilu prošaranom slojem bijele prašine, točno podno betonare u Eracima, gdje se danonoćno (osim nedjeljom) melje kamen i pravi i prodaje beton već pune četiri godine. Bijeli se trava, grmlje, loza, smokve, sve, baš sve je bijelo. Ako slučajno ugazite u grmlje, iz njega se izvije bijeli prah, kao dim. Svuda okolo se praši do neizdrživosti, sve je u oblacima bijeloga dima. Supruga mora čekati nedjelju da opere rublje, jer ako ga opere radnim danom, dok se osuši bude puno prašine, pa ponavlja pranje, a nekada to čini i po tri puta dnevno za isto rublje. Djecu su poslali rodbini, da se malo izvuku iz ove prašine. Buka oko radilišta je užasna, rade tri drobilice, a Kujundžić kaže da će dovesti još jednu, što je znak da ne misle prestati sa radom.
Obitelj Kujundžić, baš kao sluga Jernej iz Cankareve priče, obija pragove i traži pravdu, ali je ne nalazi.
Bila sam danas u njihovu domu, i obišla betonaru kojoj je, prema kazivanju Ž. Kujundžića, vlasnik splitski Konstruktor. Gosp. Kujundžić me uvjerava da ova betonara nema dozvolu, kaže da je siguran u to. Pogledala sam u Prostorni plan Grada Ploča i pokušala naći podatke o navedenoj betonari. Koristim tu riječ, jer ne znam koju bih drugu. To nije kamenolom, jer se tu ne vadi kamen, već se on dovozi kamionima, vjerojatno sa mjesta gdje se minira zbog izgradnje cesta, i tu se sada nalaze velike količine samljevenoga kamena. U prostornome planu piše: Građevine od važnosti za županiju – Građevine eksploatacije mineralnih sirovina: istražni prostor tehničkog građevinskog kamena Obilićevac kod Karamatića. Dakle, nema Pline Jezera!
Je li uopće izvršeno vrednovanje prihvatljivosti zahvata i mogućih utjecaja toga zahvata na okoliš. Je li eksploatacijsko polje Plina Jezero određeno kroz javnu raspravu i rješenjem o dodjeli eksploatacijskog polja (koje to, ustvari i nije, jer se tu ne vadi kamen). Poznato je da na kakvoću zraka utječe karbonatna prašina, koja ima utjecaj i na sluznicu, odnosno izaziva alergije, a tu su i plinovi i čestice nastali sagorijevanjem dizel goriva radnih strojeva koji su neprestano u pogonu. Uslijed taloženja karbonatne prašine postoji i utjecaj na tlo kontaktnog i šireg prostora, kao i uslijed nekontroliranog ispuštanja sanitarnih otpadnih voda, goriva i mazivnih tvari iz postrojenja za sitnjenje kamena ili transportnih vozila. Velika buka koja negativno djeluje na ljude koji tu rade ili stanuju, nastaje tijekom usitnjavanja, utovara i transporta, prerade u postrojenju za sitnjenje kamena, te transporta izvan radnog polja.
No, najzorniji je utjecaj sve te buke i prašine na ljude! Znajući da njegovom problemu nema kraja, Željko Kujundžić je vrlo nervozan, nezadovoljan, srdit, skoro izvan sebe, gledajući kako se njegov svijet ruši, a njegov okoliš mijenja svoj prirodni oblik, vizualno i stvarno.
Tko će pomoći Željku Kujundžiću?! Imaju li on i njegova obitelj pravo na zdravi život i čisti okoliš koje im je zagarantirano člankom 69. Ustava RH.
Kuća obitelji Kujundžić u izmaglici
Foto: Ana Musa
| < « | » > |
|---|
