Slušam jučer na Radio Pločama kako Mišo Poljak s gorčinom priča o svome konačnom odlasku iz košarkaškog kluba Ploče. Za odlazak optužuje lokalnu vlast, a s mladima će raditi do konca lipnja, baš kao što sam i ja donijela odluku. Je li doista slučajnost da se na dva potpuno različita područja djelovanja s mladima zbog apsolutne nebrige jednostavno mora prekinuti rad. Koliko će mladih Pločana iza 30. lipnja ostati bez svojih sportskih i ekoloških aktivnosti. Zašto mora biti tako?
Danas sam s jednim vrlo angažiranim i pametnim maturantom pričala o tim problemima i rekla sam mu da se naš grad treba preimenovati u Zombi-grad, s čim se potpuno složio. Odlazi na studij, i kaže da se više nikad neće vratiti, iako bi to od srca želio, jer je pravi Pločanin.
Koristim još malo preostalog vremena i za druženje sa malenima. Jučer popodne sam bila gost kod malih predškolaca iz Komina. Njihova teta Maja Medak pozvala me da se malo družimo i pričamo o okolišu. Ne znam jesu li ljudi uopće svjesni koliko su važni ti mali, prepametni klinci. Zovem ih mudrijaši, jer postavljaju mudra pitanja, i zaključuju kao pravi mudraci. Slušali su oni mene pozorno, ali sam slušala i ja njih još pozornije. Nevjerojatno koliko su bistri i kako brzo shvaćaju! Jedan maleni priča kako je njegova baba bacala plastične kese u riku, ali otkako joj je on rekao da se to ne smije raditi, nije više nikada bacala smeće u riku.
Teta Maja ih je dobro poučila, jer točno znaju što je za ljude i prirodu korisno, a što štetno, i što u koji kontejner odlažu: u žute idu prazne plastične boce, staklenke i staklene boce odlažu se u zelene kontejnere za staklo, papir se odlaže u plavi kontejner, a baterije u posebne crvene kontejnere za stare baterije. Znaju i zašto su nam šume važne, i kako treba čuvati vodu. Sigurna sam da puno bolje i više znaju od mnogih odraslih! Pričali su mi o puno plastike uz obalu Neretve, o ušću, o paljenju vatre u poljima.
Krajnje je vrijeme da ponekad zastanemo i osluhnemo što nam ta djeca pričaju.
Foto: Ana Musa
| < « | » > |
|---|
