Kraj tržnice ubrzano raste veliko zdanje nove trgovine. Kažu da će to biti Tommy, a zapravo uopće nije važno kako se zove lanac i koja je to trgovačka kuća!
Jer uz autoceste (gdje se najviše drpisalo) samo se to i otvara u ovoj našoj Hrvatskoj. Pitanje je - tko će kupovati? Jedino dobro je što će nekoliko trgovaca dobiti posao, samo daj Bože da budu iz Ploča. Jer obzirom na to kakva se kod nas politika zapošljavanja vodi, čisto sumnjam da će to zapasti Pločane.
Naši dični susjedi dobro su zastupljeni u Pločama, gdje im zbilja ide! Imaju oni svoje ljude u carini, u Fini, u MORHu, i u Luci, naravno, u školama, na željeznici...
Ma nema gdje ih nema. Ovdje zarađuju svoj kruh (koji uzimaju pločanima), a mrze ovaj grad iz dna duše. Dokle ide animozitet prema Pločama svjedoči i slučaj kada se nedavno ovdje otvarala jedna trgovina, a reklama za to otvorenje se emitirala na radio postaji u Metkoviću, ne u Pločama. Suludo, ali istinito!
Nedavno su nam u obje škole bili predstavnici Hrvatskoga arhiva iz Dubrovnika i temeljem zakona pokupili su (odvezli) sve imenike od otvaranja škola do 2000. godine. Znate li gdje su pohranjeni? U Metkoviću, naravno. Mi smo u obje škole bili nemoćni, to je grijeh političkih struktura ovoga grada od prije četiri godine, kada su naši odbili, a Metkovčani jedva dočekali ponudu za otvaranje arhiva. I kada našem čovjeku zatreba duplikat svjedodžbe za bilo što, sada mora putovati u Metković, što je trošak, i tamo u arhivu pisati molbu za taj duplikat, a uz takav zahtjev se uvijek plaća i biljeg, dakle, opet trošak. Kod nas u školi to je bilo besplatno, naravno. Bizaran primjer, ali i to smo izgubili.
No, pošto je svima znani dragi barba sada manje utjecajan, možda ćemo i mi imati manje kadra iz njegova grada.
Prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 31. listopada 2011. u Pločama su bile 624 nezaposlene osobe. Za naš mali grad to je velika brojka.
Činjenice su neumoljive: Luka se širi i modernizira, a što je tehnologija modernija i naprednija, radnika treba sve manje. Dio starijih lučkih radnika poći će u mirovinu, a dio onih mlađih sigurno će se morati prekvalificirati za tu modernu tehnologiju. Novih radnika više neće trebati. A osim luke – što još imamo? Ništa!
S druge strane, sam grad više se nema gdje širiti i rasti. A nema ni potrebe, jer ljudi odlaze, raseljavaju se. Tko u to sumnja treba znati da je prije petnaestak godina naša osnovna škola imala preko 1000 učenika, a sada ih ima nešto preko 500. Svake godine nestaje po jedan razred djece. Iako se stalno priča i piše o pločanskoj svijetloj budućnosti, to je čista laž. Svijetlu budućnost ima samo luka i njena malobrojna vrhuška, ne i ljudi u Pločama. Oni doista nemaju perspektive, i sami to vide, jer nas je već 1000 manje na ovogodišnjem popisu od onoga prije 10 godina. Možda sam ja pesimista, a možda je to i neki (nečiji) tajni plan!
| < « | » > |
|---|
