Što je to u čovjeku da ga tjera na nered oko sebe. Može li netko uživati u tom neredu i prljavštini. Kako takvi ljudi mogu odgajati djecu, i kakva će ta djeca biti kada odrastu. Nitko ih nema pravo kritizirati, jer djeca nisu kriva. Krivi su oni koji ih (ne) odgajaju, kojima nije ni najmanje stalo do preobrazbe svoga životnog i radnog okoliša.
Uvijek se mogu naći razlozi da napadamo vlast, ali treba biti realan, jer nije vlast uvijek kriva, vrlo često krivi smo mi sami.
U mojoj ulici komunalci su poredali desetak kanta za smeće, u koje svakodnevno bacam kućni otpad. Zato mogu s punim pravom reći da mi je slika koju viđam oko njih naprosto gadljiva. Ne razumijem kako je nekome teško ubaciti plastičnu vrećicu sa smećem u praznu kantu, već je naprosto ostavi pokraj nje!
Ne razumijem ni to da netko mijenja namještaj, pa sve pobaca pokraj tih kanti u koje ni teoretski ništa od toga krupnoga otpada ne može stati. Taj netko ima novca za novi namještaj, ali nema za kamion koji bi tu njegovu starudiju odvezao na smetlište.
Žalosna je činjenica da se u mnogim dijelovima Hrvatske otpad prikuplja selektivno, dok kod nas veliki dio stanovništva ni u primisli nema da se otpad baca u kante, a ne pokraj njih, da postoji i kultura stanovanja. S koje li su planete takvi sišli među nas. Zato nije problem u organizaciji odlaganja otpada, već je to stvar pojedinaca koji ne mare za sliku svoga grada i koji unatoč svemu uloženom za odlaganje otpada i odlagališta krupnog otpada, smeće i dalje odlažu "na divlje".
Nema tu pomoći, to je stvar odgoja, ali nažalost, i trenutka u kojem živimo.
foto: Ana Musa
| < « | » > |
|---|
