U vrijeme kada i najsenzacionalnije vijesti traju samo jedan dan, a smisao života je bjesomučna trka za novcem,  ili borba za puko preživljavanje većine stanovnika, ljudi su se posve izgubili, zaboravili jedni na druge. Kao da više  nemamo prošlosti, čak ni budućnosti, živi se samo sada, ovaj tren.

Ne znam postoji li čovjek koji je sanjao ovakvu  Hrvatsku, prevarenu i pokradenu, u kojoj se tzv. politička elita posve otuđila od naroda.

Je li moguće da je život u onoj tzv. «tamnici naroda», u bivšoj Jugoslaviji bio humaniji, lagodniji i ljepši. Čovjek je, valjda, tako sazdan da zaboravlja ono što je bilo teško, a u svijesti ostaju samo lijepi trenuci u životu.

Sjećam se Ploča i Pločana prije 20, 30, 35 godina. Sjećam se kad se gradila riva, neboderi, vrtić, športska dvorana, kada su svi zaposleni plaćali 2% samodoprinos. To možemo izjednačiti sa današnjim «haračem», ali smo tada znali da taj samodoprinos ostaje u Pločama, i od njega smo gradili te vrijedne, svima potrebne objekte. Prvi ljudi Ploča u to vrijeme gradili su svoj grad i radili za dobrobit Neretve, tadašnji saborski zastupnici živjeli su ovdje, među nama, imali su iste probleme kao svi mi, i vozali iste automobile (uglavnom «stojadine»)

Ivo Barbir, bivši dugogodišnji ravnatelj škole, saborski zastupnik i gradonačelnik Ploča, kao i njegov otac prije njega,  sve je podredio Pločama. Sagradio je školu u kojoj se već 37 godina obrazuju generacije djece iz Ploča, Stabline, Peračkog Blata, Baćine. Na otvaranje te škole doveo je legendarnu Savku Dapčević Kučar. Sagradio je i školu u Rogotinu. Sagradio je i dječji vrtić, jedan jedini u koji i danas idu neki novi klinci. Sjeća li se danas netko Ive Barbira. On živi u ovome gradu, zaboravljen i sam (osim svoje obitelji). Današnji klinci nemaju pojma tko im je gradio školu, što i nije važno, ali postoje institucije gdje ne smije biti zaborava. Neki misle da ovaj svijet započinje sa njihovim dolaskom na vlast. Sjećam se koliko je  živaca taj čovjek potrošio zajedno sa Slobodanom Jakićem dok su se u Zagrebu izborili za izgradnju današnjeg Doma športova. Zagreb je htio puno manju, ali oni su bili žestoki borci, i dobili su bitku. Pomagao im je Ivo Karamatić, tada na visokim političkim funkcijama, a između ostalog je bio i predsjednik općine Ploča (danas kažemo gradonačelnik). U bankarstvu je alfa i omega bio Zdravko Sršen, ne zato što je bio podoban, nego zato što je bankarsku problematiku imao u malom prstu. Turist-biro, kojega više nema, uspješno i dugo godina vodio je Nikica Zmijarević. Doktor Ivan Matić bio je najbolji dijagnostičar kojega smo ikada imali.

Stara zgrada Općine 1960.