3
Mili Bože, baš smo različiti. Netko tu među komentatorima ozbiljno misli da se ovaj blog piše radi komentara. Ne znam kome bi mogao biti cilj da prikupi što više komentara.
I što će s njima? Hvaliti se okolo, ili što?! Meni su komentari važni samo zato da iz njih dobijem povratnu informaciju. A što sam mogla zaključiti iz komentara na post «Dok palme njišu grane»? Skoro sve same gluposti, i malo, malo toga što se odnosilo na temu.
Jedan pametnjaković koji je očito ozbiljno opterećen onim što radim napisao (i ostao živ): «Onaj dio Komina kojemu je osta smrad neka digne doticnoj spomenik jer ona je OPET uspila zaustavit.....» Naglasak je, očito, na «opet». Što sam to do sada zaustavila, i što sam trenutno zaustavila?
Istina je da smo u našoj udruzi od 1999. do 2005. vodili borbu protiv koncesije za vađenje pijeska na lokalitetu ušća Neretve. Da smo barem ranije uspjeli to zaustaviti, naši bi škanji i danas krasili ušće. Je li dakle bilo potrebno zaustaviti pjeskarenje na ušću?
Istina je da smo 2005. godine aktivno sudjelovali u zaustavljanju betoniranja i apartmaniziranja ušća od strane Švedske firme Nordhus medical. Inače, projekt je bio čista laž, a zapošljavanje 700 neretvana bajka. Govorilo se najprije o lječilištu, zatim o 2.500 apartmana, a kada je vlasnik firme došao u Ploče, spavao je u svome autu, jer nije imao novca ni za hotel. Kada nisu sa svojim lažima uspjeli ovdje, otišli su u Šibenik, gdje ih lokalne vlasti nisu htjele ni primiti, jer su znali istinu o njima. Do danas nigdje nisu sagradili svoju famoznu bolnicu, niti apartmane. Mislite li da ovo nije trebalo zaustaviti?
Zatim moram priznati da je istina kako sam sudjelovala u sprečavanju jedne interesne grupe iz Zagreba, Splita, sa Hvara i iz Vukovara koji su baš na Parilima htjeli uzgajati školjke, i obećali su neretvanskim braniteljima 100 radnih mjesta i plaću od 1000 eura. Ekonomski institut, i naš Nenad Medak dobili su identične rezultate: tu može raditi jedan do dva radnika, koji bi mogli zarađivati tek nakon godinu dana. A da je to područje koncesionirano, mislite li da bi neretvanski ribari, ali i svi ostali slobodno prolazili iz Neretve u more. Znalci kažu da ni u najgora, najteža vremena vladavine naših najgorih neprijatelja Parila nikada i nitko nije uzimao neretvanima. Je li to trebalo zaustaviti?
Treba li zaustaviti ili dopustiti gradnju brane podno Opuzena, pa neka Komin i dalje pliva za svake veće kiše, ili se treba boriti – ako je hoće graditi, da je sagrade tamo gdje joj je mjesto, da se zaštiti cjelokupno područje do ušća. To isto (sa mnogim drugima, naravno) pokušavam zaustaviti, i bila bih neizmjerno sretna da uspijemo. A sada nešto o legendarnoj palmi! Tko bi normalan tražio zaustavljanje radova čišćenja uz Neretvu, jedina namjera je bila zaustaviti sječu palmi, I NIŠTA VIŠE! To je apsolutno razvidno iz moga teksta! Ali pojedinci iz Komina (kojima znam imena, i objavit ću ih ako me i dalje budu vrijeđali) kojima sam pomrsila račune u jednome od ovih projekata najradije bi da me nema, pa onda smišljaju svoje konstrukcije, izmišljaju ono čega nema, i vežu za neizbježnu politiku.
Tko u selu vježba pokazivanje mišića, tko svojata javno (vodno) dobro, tko se zapošljava u carini, policiji....tko psuje i piše jezikom kakav u životu nisam čula – ja doista ne znam, i ne želim znati. Znam samo da mi je Đorđi održao «predavanje» o radovima koje je on sa HV organizirao, a ja sam (ne znam kako ni zašto) spriječila, i još svašta, svašta!
Na svu sreću upoznala sam i jedno sasvim drugo – simpatično, veselo, druželjubivo lice Kominjana, pa ovih nekoliko jadnika što ne rade ništa osim što pljuju po drugima nikako nisu i ne mogu biti predstavnici svoga sela. Oni sami su kao spomenik koji stoji,nikada se ne mijenja, a od njega osim ptica nebeskih nitko nema koristi.
Ana Musa
| < « | » > |
|---|
