Prije točno godinu dana napisala sam članak pod nazivom Moralna kriza suvremenog čovjeka, koji je prenesen na stranice portala ploce.com.hr
Već nekoliko tjedana taj je članak među pet najposjećenijih, odnosno među onima koje ste najviše puta otvorili. Ostale četiri najposjećenije teme su fotografije, a ovo je jedini tekst .Iako je bilo je jako, jako dobrih i vrlo interesantnih tekstova na ovome portalu, neobjašnjivo je kako to da se jedna naoko nezanimljiva i neatraktivna tema toliko čita. Do danas, taj je tekst otvaran 4.500 puta.
Ni na kraj pameti mi nije da je toliko tisuća ljudi pročitalo taj članak, pretpostavljam da je to, ustvari, nekoliko stotina ljudi koji su mu se više puta vraćali.
Zašto?
U tekstu je riječ o odnosu čovjeka prema prirodi, i činjenici da je čovjek glavni stradalnik i gubitnik u propasti eko sustava. Preveliko izrabljivanje i pustošenje okoliša je i ugrožavanje sveukupne ljudske kulture i same egzistencije čovjeka i života uopće i pokazatelj lošeg stanja ljudskih odnosa i ljudske nekulture, te individualnog i kolektivnog egoizma. Prostorno zagađenje zapravo je moralno zagađenje. Svi smo svjesni, drugačiji, bolji svijet je moguć. Kada na kraju dana svatko ostane sam sa sobom i razmišlja o proteklome danu, sigurna sam da misli često zalutaju u neko buduće vrijeme, vrijeme naše djece! Što im ostavljamo, i što činimo da dobiju barem onoliko koliko smo mi dobili.
Večeras sam čula da je premijerka Kosor obećala kako će povući novi Zakon o vodama. Taj zakon je bio smrtna presuda našim vodama, koje više ne bi bile naše, nego onih koji daju više novca vlastodršcima. Vlast će proći, pojedinci će nestati zauvijek sa političke scene Hrvatske, a zakoni koje oni donose kroje naš život, našu budućnost, našu sreću. Voda nije samo dio prirode, dio ekologije! Voda je doslovno život. Ovoga puta hrvatski su biskupi digli glas, Crkva je digla glas, a i mi ekolozi. No, da nema izbora, zakon bi prošao. Je li to normalno? I tu se ogleda moralna kriza suvremenog čovjeka. On nezainteresirano i nemoćno gleda kako mu izmiču tlo ispod nogu, i šuti, i trpi! Je li posrijedi strah? Od čega, od koga?
Bog je stvorio prirodu, isto kao što je stvorio i čovjeka, i taj je čovjek dužan čuvati to što mu je Bog dao. A on ne čuva, on uništava, pljačka, izrabljuje i porobljava tu prirodu. I to bez straha! Opet ću citirati velikoga papu Ivana Pavla II.: „Ekološka kriza je moralnog značaja i povezana je s dubokom moralnom krizom suvremenog čovjeka".
I njegov nasljednik, Papa Benedikt XVI., od samog početka svoga služenja potiče na očuvanje stvorenoga i na život u jednostavnosti, bez razbacivanja i bezumnog trošenja bogatstava zemlje, prianjajući uz „disciplinu koja traži i odricanja, disciplinu prepoznavanja drugih, kojima stvoreno pripada isto koliko i nama, koji možemo s njima raspolagati daleko lakše; disciplinu odgovornosti u odnosu na budućnost drugih i same naše budućnosti".
| < « | » > |
|---|
