Na jučerašnji dan je Hrvatska međunarodno priznata. Mnogi se još sjećaju sreće i ozarenih lica ljudi toga 15. siječnja 1992. godine. Stoljećima sanjani dan je dosanjan, i svi smo tada bili sigurni u prekrasnu, sretnu i bogatu domovinu.
A gdje smo danas, 19 godina poslije? U paklu lopovluka, nepravde, siromaštva i depresije. Zemlja nam je doslovno očerupana i pokradena od svojih elita, koje su je pljačkale od samoga početka. Narod šuti, kao da smo svi nijemi, gluhi i slijepi, pa naše političke vođe spokojno misle da su sigurni u svojoj lijenosti, nemaru i propustima.
No, u zadnje vrijeme je jasno vidljivo da je čaša prepunjena i da su mnogi spremni odlučno krenuti u borbu za pravedniju i bolju Hrvatsku.
Jučer smo u Udruzi dobili pismo gospodina Želimira Kužatka (koji živi u Sloveniji), istaknutog istražitelja i pisca o stradanjima Hrvata, o prikrivenim grobištima na kraju drugoga svjetskog rata u Sloveniji. Bio je jedan od najmlađih hrvatskih žrtava 1945., kada je kao desetgodišnji dječak prošao Križni put u blizini Laškog u Sloveniji ; progonjen u komunizmu, dva puta suđen zbog svojih ideja, a bio je i u konclogoru na Svetom Grguru.
Zar desetogodišnje dijete može biti krivo, a nisu krivi oni što su mu oduzeli djetinjstvo, mladost i zdravlje. Napisao nam je pismo puno tuge i gorčine, a između ostaloga i ovo: "Hrvatski branitelji od Hrvatske Vlade moraju zahtijevati poništavanje Srbskih lista Hrvatskih branitelja, a ne aboliciju, jer abolira – oprašta se nešto što je netko učinio. Obrana svoga ognjišta nikada i nigdje u svijetu nije kategorja zločina, već dužnosti i domoljublja, pa čak i u Svetom pismu.Stvorite stranku Hrvatskih domoljuba, boraca za Hrvatsku, udružite srodne udruge pa uvjete diktirajte vi.«
A jedna relativno nova udruga u dolini Neretve na tome je tragu.
Udruga «Narenta» je osnovana u svibnju 2010. godine u Metkoviću, s ciljem povratka na opće ljudske i moralne vrjednote prepoznate u našoj kršćanskoj tradiciji, koje su sustavno zatirane za vrijeme gotovo polustoljetne vladavine Komunističke partije.
Mladoj udruzi i mladim članovima predsjednik je Nikola Grmoja. Preksinoć je ta Udruga u Domu kulture u Metkoviću organizirala tribinu pod nazivom: «Kršćani u politici». U prepunome prostoru, gdje su mnogi morali stajati, predavanje su održali Saborska zastupnica i predsjednica Saborskoga odbora za zaštitu okoliša Marijana Petir, i Ivica Relković , predsjednik Obiteljske stranke i inicijator pokreta Hrvatski rast (HRAST). Oboje predavača bili su izvrsni, a dokaz je i to što je za vrijeme njihovih predavanja vladala savršena tišina.
Bilo je puno pitanja na koja ovo dvoje časnih ljudi nisu mogli odgovoriti, ali svi su bili oduševljeni cjelokupnom atmosferom. Jedna od najistinitijih tvrdnji ove večeri je da je politika prljava točno onoliko koliko joj mi to dopustimo.
Predsjednik «Narente» o razlogu ove tribine i teme piše sljedeće:
Udruga Narenta ovom tribinom želi ukazati na činjenicu da se većina hrvatskih političara iz tzv. demokršćanskih stranaka poziva na kršćanske vrijednosti i koketira s kršćanskim simbolima u predizborne svrhe, a onda te iste vrijednosti pogaze donošenjem nekršćanskih zakona ili krađom, pronevjerama, korupcijom nespojivima s kršćanskim moralom. Sasvim je očito da se u Hrvatskoj između izbora i političke odluke koje stranke kasnije donose događa izokretanje političke volje glasača. Relativnu većinu glasova na prošlim, a posebno na izborima 2003. godine dobile su stranke tradicionalnog odnosno demokršćanskog svjetonazora, ali te iste stranke dolaskom na vlast izokreću volju birača i donose najliberalniji zakon u Europi, zakon koji nije donesen čak ni u jednoj Češkoj u kojoj po istraživanjima ima 70% ateista.
Na osnovu tog antidiskriminacijskog zakona sudi se za diskriminaciju jednoj zagrebačkoj vjeroučiteljici jer je djecu učila da je homoseksualni čin neprihvatljiv i grešan sa stajališta kršćanskog morala. U današnjem sazivu Hrvatskog sabora sjedi 75 zastupnika iz redova stranaka koje se deklariraju kao tradicionalne odnosno demokršćanske...., svi ti zastupnici koji se kunu u kršćanske vrijednosti, sjede u crkvama u prvim klupama, redovno se pričešćuju, digli su svoju ruku za antidiskriminacijski zakon koji se izravno kosi s kršćanskim naukom jer toleranciju tretira preširoko. Svi zastupnici osim gospođice Marijane Petir koja je glasala protiv.... Postavlja se pitanje imaju li kršćani ikakav utjecaj u hrvatskoj politici? ...... Drugo je pitanje što je s katolicima - članovima tzv. demokršćanskih stranaka? Oni su podijeljeni u savjesti: pod stranačkom su stegom i radije zbog raznih razloga slijede nju nego što slušaju glas mjerodavnoga crkvenog autoriteta ili glas vlastite savjesti.
Iznimke, poput naše gošće Marijane Petir mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Postavlja se pitanje mogu li kršćani unutar političkih stranaka išta ostvariti na polju borbe za kršćanske i obiteljske vrijednosti, u prvom redu zbog spomenute stranačke stege i ovakvog izbornog sustava u kojem stranački lideri sastavljaju liste pa u Sabor dolaze ljudi koji to nikad ne bi uspjeli u direktnim izborima, a koji se u njemu ponašaju kao beskičmenjaci koji samo dižu ruke. Iz toga razloga je hvalevrijedna inicijativa gosp. Ivice Relkovića predsjednika Obiteljske stranke koji u novom političkom pokretu Hrvatski rast najavljuje predkampanju što je veliki demokratski pomak u inače trulom hrvatskom izbornom sustavu.
Gosti Udruge Narenta na tribini "Kršćanin u politici" gospođica Marijana Petir i gosp. Ivica Relković su na osnovu svog dosadašnjeg djelovanja pokazali da su uistinu vjerodostojni u svom političkom djelovanju te za razliku od većine hrvatskih političara djeluju u skladu sa svojom savješću. ....Da bi zlo napredovalo, dobri ljudi trebaju samo – ne činiti ništa. (Edmund Burke)».
Iskoristila sam ovu jedinstvenu priliku da se u ime Udruge Lijepa naša i Društva «Žrtve azbesta», ali i u ime Neretvana iskreno zahvalim gospođici Petir za sve što je (u)činila za radnike azbestaše i čišćenje ovih prostora od azbesta.
Ona politički dio svoje osobnosti doista kršćanski živi, njezina su djela sukladna njenim riječima, jer da nije bilo nje, naši azbestaši ne bi bili ni slučajno zbrinuti i obeštećeni kao što su danas. Pokretala je čelništva ministarstava, fondova i svih institucija zdravstvenog i mirovinskog osiguranja na rad i rješavanje, za što je dobila veliki pljesak nazočnih na ovome skupu.
Jednom riječju – bila je ovo večer za pamćenje, i voljela bih da se ovako nešto organizira i u Pločama.
| < « | » > |
|---|
