Čitam izvještaj sa sastanka lađara Donje Neretve na temu najavljene izmjene trase Maratona lađa, na način da se izbjegne dio Crne rike od Rogotina do Ploča, a lađe okrenu niz kanal Vlaška-more, pa morem na cilj u Ploče.
Žestoko se protive toj trasi, „ jer lađama se ne može na valove otvorenog mora".
Koliko god čudno izgleda obrazloženje predlagača nove trase, da će se na taj način izbjeći neregularnosti kroz usku Crnu riku i nemogućnost pretjecanja, čini mi se još čudnije obrazloženje da čuveni Domagojevi gusari ne mogu od straha izaći na „otvoreno more"( „jer će zbog velikih valova i nemogućnosti da lađe iziđu iz kanala na otvoreno more biti ugrožena sigurnost lađarskih posada"), a radi se o svega par stotina metara možda valovitog mora. A kako su onda neretvanski gusari vladali mnogo širim morem protiv Mlećana? Nisu im valjda prijetili iz neretvanskih jendeka!?
Uostalom gdje su odjednom nestali s pravom stečeni hvalospjevi o sudjelovanju na Svjetskom festivalu tradicionalnih brodova u Brestu, o preveslavanju Le Mancha, preveslavanju Jadrana u akciji Tragovima pradjedova, ovoljetnoj akciji preveslavanja od Prevlake do Maslenice? Zar to nisu bile akcije na otvorenom moru?
Čini mi se prilično sramotna izjava naših lađara, umjesto da su oštro upozorili da neće prihvatiti izmjenu trase zbog izbjegavanja mjesta u Donjoj Neretvi, koja su učinila mnogo u promociji i napretku Maratona, i koja ustvari i znače najviše u Maratonu lađa.
Uspomena iz Bresta
Zdravko Srzentić
srza.bloger.hr
| < « | » > |
|---|
