Najveća je vrijednost knjige koju su Željko i Maja napisali o »svojoj Africi« i fra Ivici Periću u tome što su njome odlučili postati dijelom onoga što fra Ivica provodi u Ruandi: odrekli su se svih prihoda u korist prikupljanja novca za gradnju srednje škole u Ruandi
Željko Garmaz i Maja Sajler Garmaz, bračni par novinara čija je ljubav prema Africi prerasla okvire pasivnoga turističkog užitka i postala dijelom aktivnih snaga koje mijenjaju poredak, shvatili su da je Afrika više od prizora otvorenih prostora prekrivenih travom kojima gaze egzotične životinje, ili pak pustinje čiji kraj oko ne hvata.
Iako su takvi prizori od davnina mamili ljude pustolovna duha, među kojima su bili i mnogi naši ljudi, primjerice braća Seljan da spomenemo samo najpoznatije, mnogi su tek nakon njih postali svjesni ljudi koji su s Crnim kontinentom neraskidivo povezani i vrlo često preživljavaju na rubu gladi.
To su znali i znaju mnogi naši misionari među kojim su bili Bernard Kohnen, Stjepan Mlakić, Danko Litrić i mnogi drugi koji su posvetili život pomaganju potrebitima. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon akcija Bend Aida za Afriku, koje su pokrenuli poznati svjetski glazbenici, mnogi su i u zapadnom svijetu postali svjesniji problema s kojima se susreću Afrikanci, ali se stanje u mnogim dijelovima nije mnogo promijenilo. Toga su postali svjesni i Željko i Maja.
Svi koji ih poznaju znaju da su zaljubljeni u Afriku, a Maja će reći da joj je taj kontinent toliko pod kožom da joj ni pomisao na život na njemu nije previše strana. Željko je bivši Vjesnikov novinar koji je bio jedan od rijetkih što je izvještavao prije nekoliko godina o sukobu u Sijera Leoneu, o kojem se tada malo znalo. Maja, novinarka Vjesnika, svaki je njihov posjet tom zadivljujućem kontinentu pretočila u reportaže u kojima je otkrivala njegovo lijepo, ali i mračno lice.
No posebno je poglavlje te ljubavi započelo kad ih je put naveo na onaj kojim kroči jedan od misionara iz naših krajeva - fra Ivica Perić, s kojim su uspostavili kontakt 2007. uoči dolaska u Ruandu. Maja se prisjeća svog iznenađenja kad ih je uoči odlaska u Afriku čovjek čiju su e-adresu dobili na neviđeno pozvao da odsjednu kod njega.
Ne samo da im je pomogao naći »povoljan a siguran smještaj« u toj zemlji, nego ih je malo pomalo, otkrivajući im zemlju u kojoj radi i posao koji obavlja, »uvukao« u svoju misiju.
Rezultat druženja s tim posebnim »čo'ekom« koji je mnogim siromašnima i siročadi posljednji tračak nade, jest knjiga koju su Željko i Maja napisali o »svojoj Africi« i fra Ivici – »Naš čo'ek u Africi« koja ovih dana izlazi iz tiska.
Logičan je to potez za dvoje ljudi vičnih pisanju, ali se nisu zadovoljili samo nizanjem uočenoga i doživljenoga nego su novinarskoj percepciji dopustili da se razmaše do razmjera koji prerastaju korice jedne knjige.
Prava je vrijednost tog djela, koje su Željko i Maja sami izdali, u tome što su njome odlučili postati dijelom onoga što fra Ivica provodi u Ruandi: odrekli su se svih prihoda u korist skupljanja novca za gradnju srednje škole koju vodi fra Ivica u Ruandi.
Kako bi potaknuli ljude da kupnjom te knjige pomognu afričkoj djeci, knjigu su započeli svjedočanstvom djevojke iz Ugrande, znajući da ništa kao istina koju svjedoči onaj koji ju je doživio nema snagu da pokrene dobrotu u ljudima. Bila je siroče što je praktički živjelo na ulici do susreta s fra Ivicom koji ju je štitio, učio i pomagao joj da spasi naslijeđe pokojnih roditelja te da se odškoluje i na sveučilištu. Danas je udana žena koja živi u Češkoj i ne propušta prigodu da spomene čovjeka koji ju je spasio.
Kako bi ta i slične priče doprli do što više čitatelja i crkveni su oci odlučili podržati akciju i preporučiti po svojim župama upravo kupnju te knjige koja može biti vrijedan, ali i poticajan dar koji će ne samo obavijestiti o tome što se događa na jednom kutku Zemlje nego nas i potaknuti da pokrenemo promjene.
Tekst: Snježana BABIĆ VIŠNJIĆ, www.vjesnik.hr
Foto: VJESNIK
| < « | » > |
|---|
