Kazneni progon za poslodavce koji ne isplaćuju plaće samo je predizborno mazanje
Normalno je da u jednom civiliziranom i demokratskom društvu onaj koji radi za svoj rad bude uredno plaćen i da od svoga rada može pristojno živjeti.
Najava zakona kojim bi se kazneno sankcionirali poslodavci zbog ne isplaćivanja plaća radnicima lažna je nada za preko 70 tisuća zaposlenika ćiji poslodavci ne izvršavaju obveze odnosno krše zakon o radu. Krnji zakon kojeg najavljuje vlada, postavlja neka logična ptanja:
- Kako netko može kazneno odgovarati zato jer ne može naplatiti svoja potraživanja od nekoga tko živi u raskošnoj vili ili dvorcu, širi svoje poslovno carstvo, vozika se u mega jahti, ima monopol na tržištu, dužan je svim dobavljačima i zakon mu ništa ne može.
- Kako država može nekoga kazneno progoniti zbog duga kada je ta ista država njemu dužna i sama sebe kazneno ne progoni.
- Ako je ne isplaćivanje plaća radnicima kazneno djelo jer je poslodavac ukrao rad od svoga zaposlenika, po kojoj logici ne plaćanje drugih obaveza posebno onih prema dobavljačima nije kazneno djelo. Onaj koji je uzeo robu, prodao istu, uzeo novac i nije platio dobavljaču također je počinio kazneno djelo koje se može usporediti s najobičnijom krađom.
Zašto Vlada želi uvesti krnji zakon ?
Uvođenjem kaznenog zakona po kojem bi svatko imao obavezu platiti sva svoja dugovanja u nekom zakonskom roku, ne odgovara državi jer bi se prva našla na udaru tog istog zakona jer je najveći dužnik. Država sama odlučuje o svojim dugovanjima kada će i koliko kome platiti. Najbolji primjeri je dugovanje i odgoda plaćanja HZZO-a prema farmaceutskoj industriji, povrat poreza i povrat PDV-a. Država je sebi omogućila neograničenu odgodu plaćanja. Ako kojim slučajem zbog dugoročnog potraživanja od države zatražite zatezane kamate na koje imate pravo, na vrata će vam uskoro redom pokucati sve državne inspekcije.
Uvođenjem kaznenog progona za sve dužnike i sve vrste dugova osim što ne odgovara državi ne odgovara i tajkunima. Dugoročnim zavlačenjem i ne plaćanjem dugova prema dobavljačima okoristile su se najveće trgovačke tvrtke u vlasništvu hrvatskih tajkuna. Ne plaćanjem dobavljačima bez kamatni je kredit kojim se tajkunsko carstvo širi. Novac kojeg tajkuni duguju dobavljačima ulaže se u nove projekte i kupuju druge tvrtke. Mnogim solventnim tvrtkama koje su imale perspektivu onemogućen je razvoj, odnosno dovedeni su pred propast samo i isključivo zbog nemogućnosti naplate potraživanja za prodanu robu ili uslugu. Scenarij stvaranja poslovnog carstva tajkuna u pravilu je da se interesne tvrtke s kojima posluju ne plaćanjem dovedu pred zid , a onda ucjenom (‘’ili vas kupujem ili propadate’’) kupi za male novce ili za iznos samog duga. Koliko je u dosadašnjim tajkunskim kupo-prodajama bilo elemenata kriminalnih radnji ili je riječ samo o rupama u zakonu možda će nam jednog dana razotkriti USKOK.
Država treba kazneni zakon s kojim bi regulirala obvezu podmirivanja dugovanja u nekom zakonskom roku koji nebi trebao biti veći od 45 dana. Nakon zakonskog roka država bi automatizmom vršila prisilnu naplatu i ovrhu, a dužnika kazneno gonila. Svi oni koji nisu u mogućnosti zatvoriti svoja dugovanja mogu zatražiti pomoć banake i kreditom podmiriti obveze ili proglasiti stečaj, što je najnormalniji proces u poslovanju. Tvrtke koje bi proglasile stečaj nebi imale mogućnosti većeg zaduživanja od svoje stvarne vrijednosti, što bi stečajni postupak u više slučajeva učinio uspješnim. Ovim zakonom mnoge tvrtke nebi propale, sačuvala bi se mnogo radna mjesta i usporilo bi se nezakonito širenje tajkunskog carstva s tuđim novcem.
Država treba uvesti kazneni zakon za sve dužnike podjednako. Zakon o kaznenom sankcioniranju samo i jedino poslodavaca koji ne isplaćuju plaće predizborno je mazanje s lošim posljedicama za hrvatsko gospodarstvo.
