Hrvatska kućanstva u samom vrhu Europe po vlasništvu nekretnina
Prema podacima statističkog ureda Europske unije Eurostata najveći postotak vlasništva nekretnina u EU pripada stanovnicima bivših komunističkih zemalja istočnog bloka: Rumunjska s 96 posto, Litva i Slovačka s 89 posto, Mađarska 87 posto. Na začelju ove ljestvice bogate su europske zemlje: Njemačka, Austrija, Francuska, Danska, Nizozemska s postotkom vlasništva od 46 – 58 posto. Prema istraživanju Državnog zavoda za statistiku iz 2006. godine građani Hrvatske imaju u vlasništvu 86 posto nekretnina, s prosječnom površinom od 142 kvadratna metra. Uz to treba spomenuti da 44 posto vlasnika nekretnina u Hrvatskoj imaju dvije ili više nekretnine. Ovaj podatak pokazuje da je Hrvatska na samom vrhu Europe po vlasništvu nekretnina i ne začuđuje najava i vlade i oporbe da je oporezivanje nekretnina bogat i nepresušan izvor za praznu državnu blagajnu.
Kako oporezovati nekretnine?
Ako vlast uvede porez na nekretnine poput onoga u Austriji gdje svi vlasnici bez razlike plaćaju 1% godišnjeg poreza na procjenjenu vrijednost nekretnine, to bi značilo da vlasnik stana od 60-tak kvadrata tržišne vrijednost od 100 tisuća eura ima godišnju poreznu obvezu od preko 7 tisuća kuna. Udariti porez na svaki kvadratni metar, bio bi novi atak na već osiromašene umirovljenike i mlađu populaciju koja jedva spaja kraj s krajem u dužničkom ropstvu nepovoljnih stambenih kredita i nesigurnog gospodarstava koje toni u recesiji ostavljajući iza sebe mnoge bez ikakvih primanja.
Godišnji iznos poreza za većinu Hrvata mogao bi iznosti dvije mjesečne plaće, što bi bio ozbiljan udarac na standard. U Hrvatskoj PDV i trošarine čine čak 48 posto poreznih prihoda, dok je taj iznos u zemljama Europe oko 30 posto. Uvođenjem poreza na nekretnine bez olakšica Hrvati bi bili porezno najopterećeniji građani Europe.
Porezni model po kojem bi se oporezivao samo višak stambenog prostora nameće se kao bolje rješenje. Vlada bi popunila dio proračunskih rupa oporezivanjem samo onih koji imaju previše, a osim socijalnih kriterija trebali bi uzeti u obzir i broj korisnika nekretnine. Nije isto ako nekretninu od 200 kvadrata posjeduje samac ili netko tko ima četvoročlanu ili peteročlanu obitelj.
Površina stambenog prostora od 30 kvadrata trebala bi biti minimum prostora za život po osobi na koji se ne plaća poreza. To bi značilo da četvoročlana obitelj u stanu do 120 kvadrata ne plaća porez za svoju nekretninu. Za svaki metar preko 30 kvadrata po korisniku plaćao bi se porez. Vlasnici koji svoje nekretnine iznajmljuju imali bi pravo da za svoje prijavljene podstanare također ne plaćaju porez po istom modelu, čime bi se legaliziralo podstanarstvo i zaštitila cijena najamnine. Stanodavci bi plaćali porez na iznajmljivanje koji bi trebao biti znatno manji od poreza na višak stambenog prostora. Ovakav model oporezivanja u skladu je sa natalitetnom i socijalnom politikom vlade, jer obitelji s više djece imale bi više kvadrata stambenog prostora bez poreza. Za samce vlasnike nekretnina poželjno je da si nađu bračnog druga, jer ovaj model porez na nekretnine ujedno je i porez za neženje.
Također postoji i druga varijanta ovog modela oporezivanja.
Oporezivao bi se svaki kvadratni metar, ali uz olakšice za one koji već imaju neke druge porezne obveze. Svi oni koji plaćaju bilo kakav porez u RH (zaposlenici, umirovljenici) imali bi poreznu olakšicu ne plaćanja poreza za određenu kvadraturu nekretnine. Punu cijenu poreza bez olakšica za svaki kvadrat nekretnine plaćali bi vlasnici koji imaju prijavljen boravak, a ne žive i nemaju zaposlenje u RH. Također, punu cijenu bez olakšica plaćali bi svi strani državljani vlasnici nekretnina koji također nemaju nikakvo zaposlenje ili nemaju nikakvu drugu poreznu obvezu prema RH. Država ima pravo u svom poreznom sustavu dati olakšice za sve one koji su već porezni obveznici, šta znaći da domaća populacija ne dobija bezrazložne povlastice samo zato jer je domaća, a to je vrlo bitno za Bruxelles i za ulaznicu u EU. Novi porez izravni je udarac na standard i mogao bi promjeniti neke naše navike. U želji da plaćaju šta manje poreza pojedinci će raspodijeliti svoju imovinu na potomstvo za života i tako osim vlastitog rasterećenja od dodatnih plaćanja, rasteretiti će i pravosuđe nemalog broja imovinsko pravnih trakavica koje obično traju desetke godina sudskog natezanja sa nasljednicima.
Uvođenjem poreza na nekretnine nužne su izmjena i dopuna mnogih zakona.
Država bi mogla uvesti zakon kojim bi dobila pravo da se na imovinu za koju nije pravno upisan nasljednik, država uknjiži kao većinski vlasnik s minimalnih 51 posto vlasništva. Država kao većinski vlasnik nekretnine za koju ne postoji ostavinski dokument (testament) istu bi dala na prodaju putem licitacije, uzela bi svoj dio, dobila novog vlasnika potencijalnog poreznog obveznika, a novčani dio koji pripada ostalim vlasnicima deponirala bi dok se ne dogovore ili dok sud ne odluči kome šta pripada. Ovim zakonom prisililo bi se vlasnike nekretnina da svoju imovinu za života razdijele budućim nasljednicima i da to pravno potvrde ostavinskim dokumentom.
Država bi mogla uvesti ovrhu nekretnine za neplatiše poreza. Novim zakonom država bi mogla rješiti bezbroj nerješenih i ruševnih nekretnina čiji su vlasnici umrli bez ostavštine prije pedesetak i više godina, a sudski sporovi dočekali su pra nasljednike. Vlasnici u imovinsko pravnom sporu oko nekretnina mogli bi plaćati akontaciju za porez do rješenja spora. Državi treba novac i nema razloga da daje odgodu plaćanja poreza samo zato šta se oko neke nekretnine vodi imovinsko pravni spor.
Porez na nekretnine trebao bi zaživjeti tek nakon 2012. godine jer se radi o procesu koji zahtjeva mnogo promjena i vremena. Preduvjeti su; sređivanje katastarskih i zemljišnih knjiga, izmjene i dopune postojećih zakona.
Iako vlada za sada šuti, nebi začudilo da nam zbog prazne državne blagajne na brzinu servira nekakav ‘’nekretnina namet’’ koji nema veze sa zdravom pameti.
Dosadašnja iskustva s ovom i svim predhodnim vladama pokazuju nam da smo u samom vrhu Europe po donošenju glupih i ne praktičnih zakona koji se ne rijetko mjenjaju i prije nego stupe na snagu.
