“miris pilane borovine širi se gradom. čemprijesi iznad vrtića su nestali. u grlu me steže grop. pitanja naviru. da li je baš bilo nužno ukloniti još jednu zelenu oazu sa slike našeg grada.pogled sa mog balkona više nikada neće biti isti. umjesto u smiraju zelenila sada se zaustavlja na zastrašujućoj planini ugljena u luci. još jedna slika djetinjstva je nepovratno izgubljena. još jedna rana na mojoj duši. priroda plače suzama smole. miris borovine kao da pleše svoj posljednji tango. grop iz grla spušta se i steže oko srca ¨djeteta¨ koje voli svoj grad. ¨djeteta¨ kojeg boli ekocid ma od koga i sa kakovom pozitivnom namjerom izazvan.. miris borovine zauvijek nestaje... suze od smole zauvijek sahnu...zašto? pitanja naviru...odgovora nema...grop ostaje.”
Izvor: lijepa-nasa.bloger.hr
Stabla postaju živi spomenik i podsjetnik na nebrojene događaje kojima smo svjedočili zajedno sa njima. Boje i mirisi stabala iz djetinjstva ostanu nam cijeli život zapisani u svijesti. Zato se ljudi često emotivno vežu uz pojedina stabla, koja u njihovom pamćenju dobivaju status sentimentalne vrijednosti.
Ovakve sentimentalne veze postaju neprocjenjive.
Danas sam na blogu imala jedan veoma lijep, poetski komentar: “miris pilane borovine širi se gradom. čemprijesi iznad vrtića su nestali. u grlu me steže grop. pitanja naviru. da li je baš bilo nužno ukloniti još jednu zelenu oazu sa slike našeg grada.pogled sa mog balkona više nikada neće biti isti. umjesto u smiraju zelenila sada se zaustavlja na zastrašujućoj planini ugljena u luci. još jedna slika djetinjstva je nepovratno izgubljena.još jedna rana na mojoj duši.priroda plače suzama smole. miris borovine kao da pleše svoj posljednji tango. grop iz grla spušta se i steže oko srca ¨djeteta¨ koje voli svoj grad. ¨djeteta¨ kojeg boli ekocid ma od koga i sa kakovom pozitivnom namjerom izazvan.. miris borovine zauvijek nestaje... suze od smole zauvijek sahnu...zašto? pitanja naviru...odgovora nema...grop ostaje.”
Nisam znala o čemu se radi, sve do povratka s posla, kada prolazim pored dječjega vrtića. Najednom se preda mnom stvorila širina, pogled na zgradu vrtića, na Močvaru, luku, more. Sve mi je kao na dlanu, čudno, dok nisam shvatila da više nema drveća. Bila sam doslovno šokirana. Još je bilo dječice u vrtiću, zalijepili su svoje nosiće na stakla i znatiželjno gledaju što se to vani radi. Hoće li i njima ostati urezana u sjećanju ta sječa? Hoće li u život ponijeti predodžbu da drveće nije važno?
Naša udruga je sa djecom išla na mnogo mjesta saditi masline. Među školskom djecom širimo znanje o važnosti očuvanja okoliša, i koliko je važno uključiti učenike u ekološka pitanja na praktični način, dijeleći pritom s njima viziju zdravog planeta. Djeca uživaju u sadnji drveća i u učenju o njegovoj važnosti po okoliš.
U vrijeme globalnog zatopljenja, staro je drveće potrebnije gradovima više nego ikad u povijesti ljudske civilizacije, jer danas znamo da guste krošnje staroga gradskog drveća mogu sniziti temperaturu okolnog zraka za 4°C, pa čak i više u odnosu na površine bez drveća. Površine koje su u hladu drveća imaju daleko nižu temperaturu od površina direktno izloženih sunčevom zračenju. Drveće unosi u gradove elemente prirode, proizvodi kisik, uravnotežuje gradsku mikroklimu, zadržava vodu i vlagu, nastanjuje faunu. Prema istraživanju, drveće koje je povoljno raspoređeno oko stambenih zgrada može smanjiti potrebu za korištenjem klima-uređaja za 30 posto te za 20-30 posto smanjiti potrebu za zagrijavanjem prostorija. Uvijek sam osjećala veliku tugu za svakim posječenim drvetom, i teško mi je prihvatiti bilo kakvo opravdanje zašto se to čini.
No, svaka medalja ima dvije strane.
Danas su članovi Udruge branitelja Grada Ploča, zajedno sa radnicima Komunalnog održavanja i Javne vatrogasne postrojbe Ploče organizirali akciju pod nazivom „Branitelji za djecu grada“. U sklopu zacrtanih poslova posječeni su svi borovi na uzvisini iznad vrtića. U razgovoru sa braniteljima shvatila sam da je povod za rušenje ovih stabala strah od njihovog loma i pada na djecu, na zgradu vrtića, na prolaznike –uglavnom roditelje i djelatnike vrtića, i na parkirana vozila.
- Doista su ta stabla bila u gotovo vodoravnom položaju, i kada znamo koliko su u zadnje vrijeme velike promjene i u jačini vjetrova – već imamo prave pijavice, strah branitelja za djecu grada se može razumjeti.
- Jedan od razloga je i alergija na bor velikoga broja naših sugrađana. Vjerujem u najbolje namjere branitelja, jer su rekli da će tu, gdje su bili borovi posaditi masline i cvijeće.
Osobno sam bila ogorčena kada se prije nekoliko godina posjekao onaj park preko puta autobusnog kolodvora. Danas je tamo jedan prekrasan prostor, puno ljepši nego onaj prije. Nadajmo se da će tako biti i na prostoru oko dječjeg vrtića u Pločama.
